Naselje u gradu Đakovo u Osječko-baranjskoj županiji. Površina naselja je 42.82 čkm. Dijelovi naselja su zaseoci: Cerik, Dračice Pustara, Đakovačka Pecara, Đakovački Adolfovac, Gerstner, Grabarci, Horvat, Ivan-Dvor, Kohnova-Pusta, Kolakušica, Pisak Đakovački, Stočin i Zorić.
Naselja u gradu: Budrovci, Đakovo, Đurđanci, Ivanovci Gorjanski, Kuševac, Novi Perkovci, Piškorevci, Selci Đakovački i Široko Polje.
Kretanje broja stanovnika naselja:
|
god. |
1857 |
1869 |
1880 |
1890 |
1900 |
1910 |
1921 |
1931 |
1948 |
1953 |
1961 |
1971 |
1981 |
1991 |
2001 |
2011 |
2021 |
|
br.st. |
3.078 |
4.085 |
4.442 |
5.159 |
6.375 |
7.344 |
7.716 |
8.526 |
9.522 |
10.225 |
12.744 |
15.987 |
18.105 |
20.317 |
20.912 |
19.491 |
- |
Poštanski ured 31400
Župna crkva Svih Svetih (prvotno bila posvećena sv. Jurju) građena je od 1866. do 1882. godine; prva župna crkva sv. Lovre iz 1336. godine u istoimenoj župi koja je osnovana 1336., a obnovljena 1762.. Ostale su crkve : Srca Isusova u sklopu samostana sestara sv. Križa izgrađena je 1908.; grobljanska crkva Uskrsnuća Isusova izgrađena je 1900.. Na području župe su Biskupski dvor, i katedrala sv. Petra. (građena od 1866. do 1882. godine). U naselju postoji Evanđeoska crkva i samostan Sestara Svetoga Križa.
Arheološka nalazišta iz pretpovijesnoga perioda, u pisanim se dokumentima prvi puta spominje 1244.; 1252. je sjedište bosanskog biskupa, a stalno sjedište biskupije postalo je 1349. godine; 1536. godine osvojili su ga Osmanlije i postaje vojničkim i upravnim sjedištem kotara u požeškom sandžaku; godine 1687. spaljeno je prilikom povlačenja Osmanlija; 1702. započeo je novi razvoj Đakova, doseljavanjem stanovništva iz sjevernih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Bačke.
Nema komentara:
Objavi komentar