Naselje i općina u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Naselje je često nazivano Borovo Selo zbog gradskog naselja Borovo Naselje u Vukovaru. Površina naselja je 28.36 čkm. Dijelovi naselja su zaseoci: Borovska Cesta, Branjevina, Gradac, Ilinci, Jankovo, Kriva Bara, Liget-Šuma, Lipa, Savulja, Šumica i Trpinjska Cesta.
Kretanje broja stanovnika naselja:
|
god. |
1857 |
1869 |
1880 |
1890 |
1900 |
1910 |
1921 |
1931 |
1948 |
1953 |
1961 |
1971 |
1981 |
1991 |
2001 |
2011 |
2021 |
|
br.st. |
1.774 |
1.996 |
1.812 |
1.977 |
2.021 |
1.929 |
1.793 |
2.066 |
2.677 |
2.869 |
5.759 |
4.859 |
7.610 |
6.442 |
5.360 |
5.056 |
- |
Prvi podaci vezani za ime Borovo datiraju iz 1231. godine kada se spominje kao posjed vukovarskog grada, kada ga je ugarski kralj darovao plemićkoj obitelji Čak. Sve do najezde Turaka pripadalo je različitim vukovarskim veleposjednicima. Borovo je početkom 15. st. bilo trgovačko i obrtničko mjesto, a u selu su se održavali veliki tjedni sajmovi.
Oko 1540. godine Borovo naseljavaju Srbi iz gornjeg Podrinja i Polimlja.
Crkva svetog arhiđakona Stefana izgrađena je u periodu od 1761. do 1764. godine. U to vrijeme se spominju počeci obrazovanja u sklopu crkve, a po prvi put je osnovana i borovska općina, kojom je upravljao seoski knez i kmetovi. Prvi poznati knez u borovskoj općini 1711. godine bio je Petar Radaković. Oko 1880. godine Borovo ima status samostalne upravne općine s načelnikom, bilježnikom, blagajnikom, poljarom i babicom. 1884. godine ustanovljen je grb općine Borovo, koji je u svom izvornom obliku prihvaćen kao grb danšnje općine.
Prva škola u selu je otvorena 1853. godine.
Prekretnica u razvoju sela se zbiva 1931. godine kada se osniva Batina tvornica gume i obuće. Porastom broja stanovnika i širenjem radničkog naselja, Borovo ponovo dobiva status općine, da bi nakon 2. svjetskog rata postalo mjesna zajednica u sastavu općine Vukovar. 80-ih godina 20. stoljeća iz sastava Borova se izdvaja radničko naselje Borovo Naselje, koje postaje dio samog grada Vukovara.
Nema komentara:
Objavi komentar