Varaždin

Neselje u gradu Varaždin u Varaždinskoj županiji i njezino središte. Površina naselja je 32.42 čkm. Dio naselja je Biškupec. 

Naselja u gradu Varaždin: Črnec Biskupečki, Donji Kućan, Gojanec, Gornji Kućan, Hrašćica, Jalkovec, Kućan Marof, Poljana Biškupečka, Varaždin i Zbelava.

Kretanje broja stanovnika:

 god.

 1857

 1869

 1880

 1890

 1900

 1910

 1921

 1931

 1948

 1953

 1961

 1971

 1981

 1991

 2001

 2011

 2021

 br.st.

 9.699

 10.014

 9.789

 10.410

 12.130

 13.844

 14.123

 13.467

 17.314

 19.341

 26.460

 34.312

 39.545

 41.846

 41.434

 38.839

 -

Poštanski ured 42000.  

Župna crkva sv. Josipa građena je od 1991. do 1995. godine i posvećena 1995. u istoimenoj župi Varaždin-Banfica koja je osnovana 1974. Župna crkvu sv. Fabijana i Sebastijana građena je od 1663. do 1680: u istoimenoj župi koja je osnovana 1974. Župna crkva sv. Nikole biskupa izgrađena je 1334., požarom uništena 1768. 1 ponovno izgrađena i pusvećena 1778.; u istuimenoj župi koja je osnovana 1209. Crkve u župi: Uznesenja Blažene Djevice Marije (bivša pavlinska), sv Ivana Krstitelja. Rođenja Gospodinova (1729.).  Župna crkva Presvetoga Trojstva/sv. Vida izgrađena je 1705. i posvećena 1706.; u istoimenoj župi koja je osnovana 1961., Donjovaraždinski dekanat Varaždinske biskupije. Srpska pravoslavna crkva posvećena je sv. velikomučeniku Georgiju, izgrađena je 1884.; u istoimenoj parohiji.

U pisanim se dokumentima prvi put spominje 1181.; 1209. poveljom Andrije II. stječe status slobodnoga kraljevskoga grada; 1220. Bela IV. povrđuje dobiveni status; tijekom XIV. st. tvrđava prelazi u vlasnišvo Celjskih grofova; varaždinska utvrda mijenjala je feudalne vlasnike: Beatrica Frankopan, Juraj Brandenburški, barun Ivan Ungnad, obitelj Erdody; dolaskom isusovaca otvara se gimnazija i Zakmardijev konvikt; tijekom XVIII. sjediste je Banske Hrvatske (Draskovići, Keglevići, Patačići, Sermage i dr.); 1755. postaje sjedište mnogih institucija Banske Hrvatske; 1776. zahvatio je veIiki požar u kojem je uništen veliki dio grada; nakon požara državne institucije preseljene su u Zagreb. U urbanoj jezgri Staroga grada nalaze se župne crkve sv. Nikule i franjevačkoga samostana s crkvom sv. lvana (spominje se 1238.). Ta tri objekta okosnica su urbanističkoga razvoja grada. Zbog promjena vlasnika, grad je često pregrađivan; najznačajniji su stilski elementi iz veremna Celjskih (gotičke kamene klupe u tzv. prolaznoj kuli), Ungnada (renesansna pregradnja braće Allio) i grofova Erdody-a(manje barokne preinake); 1532. izgrađena je kamena kuća u središtu grada za gradsku vijećnicu; iz toga vremena su gotičke župne crkve i romaničko-gotička vjećnica, te brojne renesansne zgrade.  Nakon požara 1582. grad se obnavlja; obnovljen je franjevački samostan, kapucinski, uršulinski, te župna crkva sv. Nikole u gradu i sv. Vida u južnome predgrađu, kapela sv. Florijana, Fabijana i Sebastijana, sv. Roka; u gradu se pregrađuju ili podižu nave barokne palaće pojedinih plemičkih obitelji Patačić, Drašković, Batthyany, Keglević, Sermage) i mnogobrojne stambene zgrade (Varaždin je poznat kao najbarokniji grad u kopnenome dijelu Hrvatske). Gradsko park-groblje osnovano je 1773. godine i jedno je od najljepših u Europi; od 1966. groblje je zaštićeno kao spomenik parkovne arhitekture. Stari grad Varaždin tvrđava je u Varaždinu i jedna od njegovih znamenitosti. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu varaždinske gradske jezgre, a danas je u njoj smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo grofova Celjskih koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade.

panorama grada sa starim gradom (XII stoljeće)

Nema komentara:

Objavi komentar