Naselje u općini Erdut u Osječko-baranjskoj županiji. Površina naselja je 67.75 čkm. Dijelovi naselja su: Banjkaš, Grabovac, Lipovača Daljska, Lovas Daljski, Marinovci, Mišino Brdo, Nizbrdice, Novi Dalj, Planina Daljska (Dalj planina), Pogled, Poloj, Propast, Stari Dalj, Škilja, Šušnjar Daljski, Vodica i Zurilo.
Kretanje broja stanovnika:
|
god. |
1857 |
1869 |
1880 |
1890 |
1900 |
1910 |
1921 |
1931 |
1948 |
1953 |
1961 |
1971 |
1981 |
1991 |
2001 |
2011 |
2021 |
|
br.st. |
4.449 |
5.006 |
5.147 |
5.737 |
5.900 |
6.088 |
5.491 |
5.922 |
5.575 |
5.625 |
6.288 |
6.303 |
6.023 |
5.515 |
4.689 |
3.937 |
- |
Poštanski ured
Župna crkva sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice Marije izgrađena je 1912. u istoimenoj župi koja je osnovana 1332. u Erdutu i obnovljena 1807. u Dalju. Crkva je potpuno razorena tijekom Domovinskoga rata 1991.
Na temelju sve brojnijih i uspješnijih arheoloških istraživanja o kontinuitetu naseljenosti u istočnoj Hrvatskoj možemo svjedočiti o razdoblju duljem od sedam tisuća godina. Stare kulture i mnogi narodi nastanjavili su praktički sve dijelove Slavonije, a najrazvijenije kulture stvarane su osobito na istočnohrvatskoj lesnoj zaravni. Dakle, istocna Slavonija i zapadni Srijem, odnosno prostor izmedu Drave, Save i Dunava središte je vrlo razvijene naseljenosti i starih kultura-osobito od neolitika do bronćanih i željeznih pretpovijesnih doba. U tom je prostoru nastalo pravo bogatstvo antičkih (rimskih) spomenika, s razvijenom mrežom naseljenosti i puteva. Daljska kulturna grupa se prvi put spominje u brončanom dobu (od 1350. 1100. godine prije Krista), koja seže i u mlado razdoblje. Na pragu željeznog doba (od 800. godina prije Krista) ističu se nalazi s lokaliteta Lijeva bara (Vukovar), Dalj, Šarengrad, Ilok i drugih. Naseljenost je značajno poboljšana tijekom halštata (starije željezno doba) i osobito u latenu (mlado željezno doba). To je već razdoblje jačanja rimskog carstva u susjedstvu, a na slavonskim se prostorima javljaju brojna plemena naših prastanovnika Ilira i Tračana te od 4. stoljeca p.K. i Kelta. Pocetkom 1. stoljeća, u doba cara Oktaviana, Rimljani zauzimaju Panoniju i postavljaju granicu na Dunavu. Rimska kultura je izmjenila prilike u našim krajevima. Tada je stvorena mreža naselja povezana cestama, koja je imala snažan utjecaj na kasniji razvoj i naseljenost, sve do dana današnjega. Bila je to visoka kultura u odnosu na autohtonu, koja je pridonijela stvaranju novog načina života i afirmirala viši stupanj kulture i osobito graditeljstva. Na temelju mnogih arheoloških nalaza te rimskih izvora i dokumenata (Ptolomejova Geografija i zemljovid Tabula Peuntingeriana), Dalj se spominje pod rimskim imenom TEUTOBURGIUM kao naselje koje se nalazilo na jednom od četiri glavna pravca ka Dalmaciji. Smjer nizinom Drave počinje u Poetoviji prolazi kroz Aquiae Iasae (Varaždinske toplice), Ioviae Botivo (Ludbreg) i završava u Mursi (Osijek), protežući se dalje na jugoistok uz Dunav (teutoburgium, današnji Dalj). Vidljivih rimskih ostataka graditeljstva u istočnoj Hrvatskoj danas gotovo i nema, ali su vrlo brojna arheološka nalazišta. Primjenom znamenite rimske cigle graditeljstvo je imalo visoke domete, a kultura stanovanja bila je vrlo visoka. To se odnosi i na komunalnu infrastrukturu u rimskim gradovima pa i u manjim naseljima. Velike etničke promjene najavio je prodor Huna iz Azije potkraj 4. stoljeca, razaraju Mursu (Osijek). 395.godine Rimsko carstvo se raskoljuje na Istočno i Zapadno a glavni trgovački putevi izmedu njih su dobrim dijelom vodili i preko naših krajeva. U 5.stoljecu s istoka provaljuju Gepidi i Goti. Zajedno s konjaničkim narodom Avara krajem 6. i početkom 7. stoljeca iz Azije i istočne Europe doseljavaju se i Slaveni. Od 798. god našim krajevima gospodare Franci a krajem 9. i početkom 10. stoljeća sjevernije od naših krajeva doseljavaju Ugri (Mađari). U zagrebačkom, osječkom i berlinskom muzeju čuvaju se važni nalazi s područja Dalja, posebno iz razdoblja tzv. Daljske kulture (X.-III. St. Pr. Kr.) te iz antičkog i srednjevjekovnog razdoblja. Prije Turaka Dalj je bio je malo selo u posjedu lokalnih plemića. Južnije od sela postojalo je tada selo Jama sa župnom crkvom. To selo je stradalo 1526. godine u turskoj invaziji. Sačuvala se samo njegova župna crkva, koju su kasnije prihvatili daljski katolici. Turci su brzo uočili pogodnosti zemljopisnog položaja Dalja i zato ga nastojali povecati: naselili su oko dvjesto muslimanskih porodica iz Bosne i pedesetak obitelji pravoslavnih Vlaha. Daljski muslimani bili su uglavnom posjednici okolnoga zemljišta, zatim obrtnici i trgovci, dok su Vlasi i Hrvati bili zemljoradnici. Oko 1550. god. daljski su Mađari prihvatili kalvinizam. Prema popisu turskih sela na daljskom području, u Dalju je 1579. god. bilo 107 naseljenih kuća, dok se za susjednu Jamu tvrdi da je pusta. Krišćana je u Dalju bilo svega osam obitelji, od kojih se pet nazivalo Došlac. Kroz Dalj je 1663. god. proputovao turski putopisac Evlija Ćelebija od koga potjece onodobno izvješće. Dalj je bio tipična turska palanka u obliku četverokuta. Unutar bedema nalazila se veća džamija, mesadžid, hamam, han i osamdeset kuća. U mjestu je bilo pedeset trgovina i pedeset vojnika a naokolo naselja prostirali su se vrtovi, šljivici i vinogradi. Dalj je oslobodila kršćanska vojska u jesen 1687. godine. Prije toga, muslimansko i vlaško stanovništvo napustilo je mjesto. Nakon oslobodenja, Dalj je potpao pod upravu Bečke dvorske komore. Od 1690. god. u Dalj su poceli stizati novi doseljenici iz Srijema, Bačke, Mačve i Bosne. Do 1697. god. doselilo je 49 porodica. Car Josip I. Dao je,1706. god., Dalj s okolicom srpskom patrijarhu Arseniju Crnojeviću kao imanje za izdržavanje patrijaršije. Kada su se 1726. godine beogradska i srijemsko-karlovačka mitropolija spojile, oduzeo je bečki dvor daljsko vlastelinstvo srpskoj patrijaršiji. Prilikom popisa 1736 godine, Dalj se po broju stanovnika upeterostručio. Imao je 220 kuća s nekoliko ulica i više nije nalikovao dotadašnjem selu. Novi izgled davali su mu njegovi stanovnici medu kojima bijaše mnogo obrtnika, trgovaca i vlastelinskih činovnika. Upravo iz tog postturskog razdoblja potječu dva najznačajnija kulturno-povijesna spomenika Dalja. Pravoslavna crkva Sv. Dimitrija, koja se nalazi u središtu Dalja, a sagradena je već 1715. godine. To je jednobrodna građevina razmjerno velikih dimenzija koja posjeduje i dio vrijednog baroknog i postbaroknog unutrašnjeg inventara. Patrijaršijski dvor sagrađen je dvadeset godina prije formalnog osnivanja daljske patrijaršije – dakle 1828. godine. To je prizemna klasicistička gradevina gradena u ključ. Segmentno izdvojen rizalit bez prozora završava trokutnim zabatom, a drveni ulazni portik zamašnih dimenzija izrezbaren ju u karakterističnoj ornametici svoga doba.
Nema komentara:
Objavi komentar