Naselje i općina u Osječko-baranjskoj županiji. Površina naselja je 30.64 čkm. Dijelovi naselja su zaseoci: Ada, Erdut Mali, Erdut Novi, Erdutska Skela, Novi Prkos, Orašje Erdutsko, Oraški Put, Planina Erdutska, Podunavlje i Stari Prkos.
Kretanje broja stanovnika:
|
god. |
1857 |
1869 |
1880 |
1890 |
1900 |
1910 |
1921 |
1931 |
1948 |
1953 |
1961 |
1971 |
1981 |
1991 |
2001 |
2011 |
2021 |
|
br.st. |
759 |
1.266 |
1.226 |
1.342 |
1.572 |
1.779 |
1.563 |
1.538 |
1.424 |
1.512 |
1.814 |
1.718 |
1.517 |
1.459 |
964 |
805 |
- |
Poštanski ured 31226
Prvi put se spominje 1335. godine, kao Erdöd ili Erdewd, a u smislu grada, 1472. godine kao Castelum Erdeed. Ime Erduta potiče od lokalnog mađarskog naziva i znači šumski put. Nakon turskog povlačenja, 1688. godine, Erdut preuzima carska bečka komora. Godine 1730. Erdut prelazi u ruke vlastelina Johana Baptiste Maksimilijana barona Zuana, zatim grofa Ivana Palfija, pa porodice Adamovića Čepinskih. U drugoj polovini XIX stoljeća, Erdut postaje posjed sremskog župana Ervina Čeha, a u posjedu porodice Čeh biće sve do nacionalizacije poslije 2. svj. rata.
Legenda o gospodaru erdutske kule i sinu s plamenim znakom: U Erdedu ruine leže na visokom grebenu; slikovite su onoliko koliko i legenda vezana za njih. Iznosim legendu onako kako mi je na samom mjestu prenesena. Ona je, međutim, nešto drugačija od one u djelu Mendijanskog Erzählungen, Sagen und Legenden aus Ungarns Vorzeit. Mladi plemić Erded podiže ruku na svog oca, udari ga po licu, i stari čovjek prokune sina. Na sinovljevom čelu pojavi se plameni crveni znak, nalik na onaj Kainov; gorio je – i odveo ga do hladnog sjevera, kroz močvare i šume, preko planina i mora do leda i snijega. Kuda god je naišao, svi su se okretali od njega: znak je plamtio i plamtio. On krene na jug, među vesele ugodne ljude. No, i oni su zazirali od Kaina i okretali se od njega. Tada ga uhvati očajanje, nije znao kamo bi više krenuo. Tamo gde je zastao, rijeka je udarala u litice, plemićki dvorac se tu uzdizao, obasjan svjetlošću zalazećeg sunca. Poznavao je njegove kuće i tornjeve, i časnu starinu koja je, oslanjajući se o svoj štap, prelazila preko pokretnog mosta. On se baci pred noge starog čovjeka i sa starčevim blagoslovom plameni znak nestade s njegovog čela.
Crkva Svih Svetih, izgrađena je 1880. godine, srušena 1991-1992. i obnovljena 2013. u župi sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice Marije iz Dalja, obnovljena je 2005. godine. Pravoslavna crkva svetog arhangela Gavrila restaurirana je 2003-2005. godine.
Značajna kulturna dobra u Erdutu su Srednjovjekovni Erdut, ostaci kula s kraja 15. stoljeća i dvorac Admović – Čeh iz sredine 19. stoljeća.
panorama naselja sa ostacima srednjevjekovnoga grada (prvi puta se spominje 1472. godine)


Nema komentara:
Objavi komentar