Naselje u gradu Vukovar u Vukovarsko-srijemskoj županiji i sjedište županije. Površina naselja je 66.38 čkm.
Naselja u gradu Vukovar: Lipovača, Sotin, Vukovar i Grabovo (dio).
Kretanje broja stanovnika naselja:|
god. |
1857 |
1869 |
1880 |
1890 |
1900 |
1910 |
1921 |
1931 |
1948 |
1953 |
1961 |
1971 |
1981 |
1991 |
2001 |
2011 |
2021 |
|
br.st. |
7.070 |
8.050 |
8.741 |
9.494 |
9.719 |
10.359 |
10.242 |
10.862 |
17.223 |
18.705 |
23.740 |
36.813 |
39.898 |
44.639 |
30.126 |
26.468 |
- |
Poštanski ured 32000.
Župna crkva sv. Filipa i Jakova građena je od 1723. do 1732. godine, posvećena je 1732., a dograđena 1897. godine, teško je razorena 1991.. Župa je osnovana 1332. godine. Kapela sv. Rok je sagrađena 1740., kapela sv. Ivana Nepomuka 1749., teško su razorene 1991. U župi sv. Josipa Radnika iz Borova Naselja koja je osnovaan 1966. uređena je kuća za bogoslužje (1962.). U Domovinskome ratu pretvorena je u srpsku milicijsku stanicu. Crkva Gospe Lurdske građena je od 1968. do 1986. potpuno je razorena 1991.. Srpska pravoslavna crkva posvećena je Prenosu moštiju sv. oca Nikolaja, građena je od 1732. do 1737., obnovljena je 1937. i poslije II svjeskoga rata, teško je oštećena 1991. Crkva posvećena sv. Nikoli, mauzolej porodice Paunnović oštećena je 1991.; kapela Vaskrsenja Kristovog na groblju , izgrađena je početkom XX stoljeća; kapela je teško oštećena 1991.; kapela sv. Petke nedaleko od Vukovara, građena je od 1808. do 1811.; devastirana je tijekom II svjetskog rata; devastiranaje tijekom Domovinskg rata. Kapela sv. Prokopija devastirana je tijekom Domovinskog rata. U gradu i okolici nalaze se bogata arheološka nalazišta. Širi prostor grada naseljen je već od neolitika (Vučedol); potječu s različitih položaja i upućuju na kontinuitet naseljenosti od pretpovijesnih vremena; iz eneolitika su tri skeletna grob i keramika vučedolske kulture; srednjem brončanom dobu pripadaju brončana ostava (srednje Podunavlje) i keramika tzv. panonskog tipa (grupa raširena na području južnoga dijela Karpatske kotline); na južnome rubu grada, na području lesne uzvisine Desna bara, otkriveni su žarni grobovi kasnog brončanog doba, a na položaju Gradac na Lijevoj bari nekropola sa žarnim i skeletnim grobovima, koji pripadaju grupi Dalj. Na Lijevoj bari istražena je i najveća slavenska nekropola bjelobrdske culture; tragovi iz latenskog i rimskog perioda potjeću s položaja nekadašnje stare gradske utvrde. Naseljenost se u kontinuitetu održavala u pretpovijesti, rimskom razdoblju i ranom srednjem vijeku; naselje se razvilo na osnovama slavenskog gradišta Vukovo (u srednjem vijeku Castrum Valcov); nazvano po rijeci Vuki, sjedište istoimene plemenske župe; naselje se sastojalo od utvđenoga grada kroj visoke dunavske obale i nižeg podgrađa oko ušća Vuke; 1231. godine podgrađe dobija prve povlestice; 1345. pravo na tjedne sajmove, u njemu se ubiru takse za povidbu Dunavom i prijelaz preko Vuke, pa ubrzo postaje bogato trgovačko-zanatlijsko središte. U XIV i XV stoljeću Vukovo je u vlasti feudalnih obitelji Horvata, Talovaca, Gorjanskih i dr.. Od 1526. godine do 1687. pod Osmanlijskom je vlašću; u to vrijeme je izgrađen most preko Vuke (izgradio je Sulejman II), a uz utrdu se spominje pet mahala. Krajem XVII stoljeća grad dobija mađarsko ime Vukovar. Tijekom austrijske vlasti pod upravom je Dvorske komore; od 1737. godine sjedište je feudalnog posjeda grof Eltza. Od 1745. do 1922. središte je srijemske županije. Grad je u Domovinskome ratu razoren. Obnova još uvijek traje.
Nema komentara:
Objavi komentar